Rumena Bužarovska - Osmica

Zbirka priča Osmica makedonske spisateljice Rumene Bužarovske sastoji se od osam priča, sedam objavljenih u istoimenom makedonskom izdanju, dok je jedna dodana iz njezine prve zbirke Žvrljotine. Njezini likovi lijepo su se raširili po svim životnim dobima, od dječjeg do starijeg, a odreda se radi o ženama-pripovjedačicama ili pak pričama kojima su u fokusu ženski likovi. Priče Rumene Bužarovske napisane su običnim, možemo reći demokratskim vokabularom, onim srednjeg stilskog registra.

Tajna njihove uvjerljivosti je u ljudskosti: upečatljivi su po svojim slabostima i nesavršenostima, po paketu osobnosti. Likovi, ne samo ženski, iznimno su plastični, skulpture od riječi. Psihoportreti likova iscrtani su u nekoliko poteza, a svejedno raskošno.

Rumenine priče su drame iz svakodnevice, često kondenzirane u nekoliko sati, napete kao krimići. Ti krimići su ispričani pothlađenim, racionalnim i ekonomičnim, objektivnim i jezgrovitim rečenicama, pa se u napetosti između onoga kako i što bilježe i pripovijedaju otvaraju raskošni tuneli u psihu i intimu likova, u njihove i dijelom društvene rasjede i provalije. Autorica, naime, jednostavnim rečenicama s diskretnim detaljima ocrtava odnose moći – i još prije i važnije nemoći – razvija i fino gradira drame koje prijete prsnućem svih obiteljskih odnosa zbog pojedenog odreska ili uplakanog djeteta.

Korak iz životne rutine i sigurnosti u neugodu i potencijalni rasap je malen. Nizanje tih malih koraka čini kralješnicu ovih priča koje skreću prema katastrofi, plaču u kupaonici, bijegu u TV program… Ali, unatoč kojih, život ide dalje. Život kakvim ga, otprilike, vide i ispisuju anglosaksonski majstori, recimo Raymond Carver i Alice Munro.

Rumena Bužarovska nije slučajno amerikanistica.